By Darijan Bilić
Podosta prašine je podigao doček Nove godine u Sarajevu. Najviše se koplja lome oko kvaliteta zvuka i visine decibela po cm 2 u odnosu na udaljenost pojedinca/ke od bine. Kako sam pohodio doček i sam želim skrenuti pažnju na neke pojedinosti kako se sve ne bi svelo jel nam skuplje naplatio Dino M Ili Dubioza Kolektiv.
Kontekst je za sve u životu bitan pa tako i za mjesto naše radnje.Ovo posebno podcrtavam jer valjalo je ljudima doć i posjetiti nas uprkos nama samima Jedan smo od najzagađenijih gradova svijeta u zimskim danima, grad bez previše javnih toaleta, ne baš čist grad kao se ne održava SFF, u zadnje vrijeme ne toliko ni jeftina destinacija. Poprilično nesiguran i neuređen grad, grad zamrle lokalne ekonomije, grad za motorno vozilo ali ne i pješake , a posebno ne za invalide. Grad oronule infrastrukture u kojem te cigla može pogoditi u glavu da ostaneš nepokretan i da niko nije odgovoran jer zaboga pa piše da se zgrada obrušava. Grad u kojem je Djed Mraz dočekan na čakiju od istina nekolicine plaćenih radikala neposredno pred praznike. Grad talac u pravnom nadmudrivanju između opština i kantona što se itekako dobro koristi od strane politikanata/kinja koji sjede kako u gradskoj tako i u drugim administracijama, glavni grad države, federacije , a u glavama nas njegovih stanovnika i često glavni grad svemira jer niko i ne mrda iz svoje dvije mahale. Sve to na štetu nas koji tu još uvijek živimo jer u ove tri decenije grad se kasabizirao, na žalost skučio ali i grohnuo, a da smo svi toga zapravo svjesni.
Zaplet je u biti tu oko nas, došli nam ljudi u goste, došli da se provesele i uživaju jer puno su čuli o nama i Sarajevu. Mi zatrokirali totalno, malo ukrasili, malo simbolično počistili i platili muziku i kontali eto. Isto da niko nigdje ne putuje iz turističke nam zajednice iz kabineta gradonačelnice ali i iz opština i kantona. Kontali šator je dovoljan da se ljudi malo provesele, plate nam smještaj i hranu i noga. Po onoj staroj narodnoj svakog gosta dva dana dosta. Bez imalo vizije, sklada, pokušaja, organizacije i da ne kažem sinergije.
Zažmirimo sad i na čas zamislimo “sarajevsku zimsku čaroliju” na kojoj se ne očešu samo organizatori i dvije tri firme od raje njihove već korist ima lokalna ekonomija. Od Sebilja pa do Vrela Bosne na najmanje deset lokacija koješta za vidjeti, probati, popiti, pojesti pa ko šta voli. Sevdah oko Sebilja ili u Kolobari, klasična muzika ispred pozorišta, na Vrelu Bosne i At mejdanu, moderna muzika ispred ekonomije u Radićevoj i na Stojčevcu, novi bendovi, DJ-i, ne samo ona olinjala muzika 70-90 tih. Pozorišne predstave čak i na otvorenom ako vrijeme dopusti, poseban program za najmlađe, a petarde se ne čuju već samo cika i smijeh, muzika i u zraku mirisi peksimeta, graha, kotlića, kuhanog vina , sira i roštilja. Štandovi sa domaćim proizvodima na svakom koraku unificirani skladni i drveni gdje turisti i lokalni domorodci imaju priliku da uživaju u istinskim delicijama sa teritorije cijele Bosne i Hercegovine. Saobraćaj regulisan popunjavaju se parkinzi koji nisu u centru i starom gradu, a saobraćaj u užoj jezgri zabranjen ali sve je uvezano javnim prevozom jer sve je ukrašeno i one obnovljene fasade tek sada dolaze do izražaja. Ispred javnih toaleta nije gužva jer ih ima dovoljno čak i za invalide…. Od dobrile i smog se razišao i pustio nas da se izmerakamo koji dan jer i zaslužili smo.
Sam doček sam koncert je vrhunac planirane godišnje aktivnosti koja se zove promocija grada Sarajeva i unaprjeđenja njegovog položaja u regiji ali i pozicioniranje grada na svjetskoj mapi gradova koje vrijedi posjetiti barem na dva tri dana. U tom slučaju mi bi imali sveden račun nakon dočeka i znali bi koliko se isplatila investicija od 200 ili 300 ili 500 milja maraka. To bi bilo ozbiljno sve drugo je trošenje uzaludno tastatura po društvenim mrežama. To sam ja konačno očekivao, ozbiljan pristup, viziju, malo smisla. Nije sramota prepisati, nije sramota otići vidjeti, konsultovati struku, ako se baš mora.
