by Darijan Bilić
Nemam cilj raditi cjelokupne analize jer za njih treba malo više vremena i sredstava. Cilj mi je ponuditi manje-više sirovu ideju. Koncept koji bi puno značio lokalnoj zajednici i ljudima koji je nastanjuju. Želja mi je da se ideje koriste ne za usku nekolicinu već za cjelokupne zajednice.
Za prvu konceptualnu ideju odabrao sam rijeku Miljacku. Sama rijeka je duga 36 kilometara, a površina njenog sliva je 420,5 km2. Teče kroz Sarajevo glavni grad Bosne i Hercegovine, a čine je Paljanska i Mokranjska Miljacka koje se sastaju kod sela Bulozi. Kao desna pritoka, ulijeva se u rijeku Bosnu kod sela Butila. U osmanskim i austrougarskim izvorima (putopisi, planovi grada, građevinska dokumentacija) obično se navodila kao Miljačka, prema turskom Miljacka, a možda i od Muljačka (po mulju). Giljferdingova ideja o imenu „od milja“, ostaje ipak samo kao lirska dosjetka, koju je istina prihvatio i putopisac Hajnrih Rener prevodeći ime Miljacka na njemački jezik kao Lieblichen.
Mjesto gdje se rijeka Miljacka i grad Sarajevo spajaju jeste Bentbaša ili Dariva. U tursko doba na tom mjestu postojala je velika brana pomoću koje su se vodom snabdijevali Gazi Isa-begovi mlinovi. Sadašnja brana na Bentbaši izgrađena je u austrougarskom razdoblju i u više navrata je popravljana. Jedno vrijeme rijeka je služila i da se njom spuštaju balvani sa Pala u grad Sarajevo. Sam prostor Bentbaše služio je i kao gradsko kupalište a bio je poznat i po gostionicama.
Danas prostor od Bentbaše do Kozije ćuprije služi rijetkim šetačima, penjačima, biciklistima i roditeljima sa djecom, a sama rijeka Miljacka nam svima služi kao otpadni kanal. Plafon vizionarstva zadnje tri decenije je bio poziv da se rijeka ovlaš počisti. Niko nije pominjao proizvodnju električne energije (na održiv način), revitalizaciju brane, transport ili korištenje rijeke i vodotoka za dobrobit ljudi koji žive uz rijeku tih nepunih 36 kilometara.
Zamislimo da prvo imamo kontrolu nad vodostajem rijeke Miljacke tako što smo obnovili branu i formirali manje vještačko jezero od Bentbaše do iza Kozije ćuprije. Sam taj prostor mogao bi se koristiti za sport rekreaciju ali pojedine vodene sportove i ribolov. Kako bi imali veću kontrolu nad samom rijekom prevenirali bi veći dio poplava koje se javljaju, a na brani bi imali mogućnost proizvodnje električne energije. Pomenuti prostor bi mogao nuditi sadržaje za sport i rekreaciju uključujući i olimpijske bazene, multi-funkcionalnu sportsku dvoranu i terene za cijeli niz sportova koji se mogu upražnjavati na otvorenom ili u kombinaciji u zatvorenom i na otvorenom. Cijeli potez bi mogao imati i edukativnu svrhu za učenike osnovnih škola i/ili predškolsku djecu jer se radi o zaštićenom područiju.
Od Vijećnice pa sve do Alipašinog polja Miljacka bi nam promijenila karakter i ne bi to više bila rijeka koju smo pretvorii u otpadni kanal, rijeka koja zaudara ljeti i potencijalno predstavlja izvor zaraznih bolesti. Niko i ne pomišlja danas da bi dio Miljacke mogao možda bio plovan, a da bi dio bio pogodan za kretanje pješaka i biciklista. Da bi u njenom koritu stanište našle mnoge ptice i druge životinje koje bi doprinijele revitalizaciji rijeke Miljacke i njene obale.
Maksimum vizionarstva koji su nam do sada nudili iz gradske uprave i/ili kantonalnih institucija bio je puko čišćenje i to ne same rijeke Miljacke već dijela njenog korita i zaštitnih podzida. Ostaje nam da sačekamo vlast koja će imati dovoljno vizije ali i sposobnosti da upravlja rijekom i vrati je stanovnicima njenih obala ali i da je očisti od kanalizacije i drugih vrsta otpada.