U građanskim strankama, u “prograđanskim” strankama, u strankama koje same
sebe zovu građanskim, a privjesak su etno strankama…
Dakle ako znate nekog da je “unutra”. Da može pomoći da se donesu stranačke
odluke.Popijte kafu. Pitajte da razmotre barem jednom, da probaju barem jedan dan.
Zamolite ih da se ne ljute na narod, na građane, na seljake. Posebno da ne
nazivaju narod pogrdnim imenima, jer su nezadovoljni kako se glasalo u
manjim sredinama, na selu, u prigradskim naseljima.
Nego, pokušajte ih nagovoriti da stranački prvaci izađu iz kancelarija. Da
posjete taj “obični narod”, čak četiri godine prije narednih Opštih izbora.
Da rukom dotaknu realni život. Da svojim očima vide. Da svojim ušima čuju
šta je problem “na terenu”. Da ne pitaju narod zašto su glasali tako i
tako. To je ustavno pravo svakog registrovanog glasača, glasačice da glasa
kako god želi. Nego da se popriča s njima. Da se posjete mjesne zajednice.
Popije kafu. Pokrenu zajedničke inicijative za unaprijeđenje uslova života.
Da se vidi šta se može učiniti da se privuku domaći i inostrani
investitori, da se narod i omladina zaposli. Pa kada se zaposle, da skupa
nastave razgovarati o ugroženosti i ko je šta izjavio sinoć, jutros.
Ako ste u prilici, da popijete kafu s nekim koga znate iz građanskih
stranaka, “prograđanskih stranaka” i onih samozvanih građanskih stranaka.
Velika bi to stvar bila da ih nagovorite da stupe u direktni kontakt sa
građanima. Bez kamera. Bez medija. Onako, ljudski.
1 Comment