Sedmica iza nas kroz prizmu redakcije portala jez.ba donosi pregled dešavanja koja su nam privlačila pažnju. Dok smo mi trošili energiju u raspravama, još jednu sedmicu nismo iskoristili da radimo na sebi, da se bavimo uzrocima i izvorima naših problema, i da kreiramo alternativu ovom oko nas. Ne govorimo ovdje da ne treba biti informisan, nego da ne treba plakati za prosutim mlijekom. Treba biti korak ispred vijesti, ne trčati za njima.
Subota: Alarmantno kod poljoprivrednika
Bh. poljoprivrednici zbrajaju štete uzrokovane sušom i pozivaju na proglašavanje elementarne nepogode. Ne moramo posebno naglašavati da ne postoji agrarna strategija u Bosni i Hercegovini. Ovaj put stanje je krajnje alarmantno, jer je suša uništila skoro sve usjeve. Štete su i preko 70% što će se odraziti na količinu dostupnih žitarica, uljarica, voća, povrća, a reperkusije će osjetiti i stočari. Znači, zima će nam biti skuplja od jeseni, što je direktan rezultat ne samo suše već i odsustva smislenih mjera vlada. Treba ovdje napomenuti da u našoj zemlji ni 5% poljoprivrednih površina nema navodnjavanje, da tek mali broj lokalnih zajednica ulaže u gradnju sistema za navodnjavanje u smislu infrastrukture, da su skoro svi sistemi navodnjavanja koje smo imali zapušteni do neupotrebljivosti. Pored toga, mehanizacija nam je zastarila, a poljoprivredno zemljište se pretvara u građevinsko, bez promišljanja o posljedicama. Poljoprivreda zahtijeva pažnju, struku, ulaganja i razumijevanje. Politika ni „sad pred izbore“ ne pominje održivu poljoprivrednu proizvodnju, već se drži zastava, te oprobanih i dokazanih populističkih narativa.
Nedjelja: Emerika je dragi Allah posl’o
Od vijesti koje su nekima poremetile laganu nedelju izdvajamo glupost s predumišljajem koju je izvalio SDA pulen i arhitekta F. Kapidžić, komentirajući radnu verziju dokumentarnog filma Jasmile Ž. o legendarnom bh. privredniku Emeriku Blumu. Ne želeći svoditi diskusiju na ideološku ravan, samo ćemo podsjetiti na nekoliko činjenica: taj navodno zli i mračni sistem je osobi osuđenoj za kontrarevolucionarne aktivnosti, nakon odsluženja zatvorske kazne, dao posao, stan i besplatno fakultetsko obrazovanje. Njegovoj djeci takođe. Kao i svi ostali građani, osim besplatnog školovanja, imali su i besplatnu zdravstveno osiguranje, te priliku da putuju po svijetu. Klasna mobilnost je bila daleko veća, pa si je rudar iz Banovića sa familijom mogao priuštiti ljetovanje na Hvaru. Osim privilegiranih, i djeca radnika, rudara i težaka nakon završenih fakulteta imala su mogućnost da se bez većih problema zaposle u struci.
Prošli sistem je nedugo nakon okončanja rata ponudio viziju i omogućio da zemlja koja je bila nepismena, razorena, bez razvijene industrije stvori pretpostavke za ubrzano opismenjavanje, industrijalizaciju, elektrifikaciju. Da jedan Energoinvest projektuje hidrocentrale, dalekovodne mreže i veoma komplikovane infrastrukturne projekte po cijelom svijetu, uspješno konkurirajući svjetskim igračima u toj oblasti. Da jedan odbjegli logoraš iz Jasenovca napravi razvojno jugoslovensko i svjetsko čudo u čijem je središtu bio zadovoljan čovjek i radnik, a ne goli profit.
Nije prošli sistem bio idealan, takav ne postoji. Ipak, sasvim je jasno da je običnim ljudima nudio više mogućnosti i više zaštite nego ovaj koji imamo danas. Oprostite gospodine Kapidžiću, ali i ovaj car je go, jednako kao i Goli otok.
Ponedeljak: Juli skuplji od juna & Bazen u Srebrenici
Sedmicu je najbolje započeti informacijom da je mjesec juli skuplji od juna za oko 22 KM. Naime, sindikalna potrošačka korpa za sedmi mjesec iznosi 2668,32 KM, dok minimalna plata i dalje stoji na 543 KM. Prosječna plata od oko 1000 KM ne pokriva ni pola sindikalne potrošačke korpe, dok minimalna plata ne obezbjeđuje nikakvo dostojanstvo. Kako je onda moguće da se mediji ne bave siromaštvom u našoj zemlji, da ne postoje nikakve poticajne mjere, da uprkos uvećanom punjenju budžeta nema nikakve poreske reforme?
Baratova ulica u Srebrenici ulazi u istoriju naše zemlje. Komšiluk nije čekao sistem i djeca su dobila bazen. Istina, nije to neki olimpijski bazen, nije ni aqua park, no definitivno jeste korak u pravom smjeru. Ne trebamo isticati da u pomenutoj ulici ne žive samo jedni ili samo drugi i kako će bazen doprinijeti da naselje postane zajednica u pravom smislu te riječi. Čestitamo roditeljima, čestitamo djeci, svima nama poruka: ne čekajmo nikog, gradimo igrališta, jačajmo naše lokalne zajednice. Zadnji rat je prvo razorio lokalne zajednice, tako što je predrasudama i lažima podijelio ljude. U Srebrenici podići bazen uz minimalnu podršku načelnika i vodu iz Bratunca zvuči kao nemoguća misija, no sve se može kad se male, dobronamjerne ruke slože.
Utorak: Jedino u Parlamentu ima plata od 5.000 KM, a da se ne radi ništa & Buna i Bunica
Od 2018. godine do danas Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine održala je samo 31 sjednicu. Nije usvojen niti jedan bitan zakon, a sve je naplaćeno oko 5000 KM mjesečno po glavi parlamentarca. Javne nabavke, sukob interesa, sudstvo, zdravstvo, školstvo, poreska politika, poljoprivreda, sigurnost građana, bilo kakve smislene mjere – ništa od toga nije bitno parlamentarcima. I jedni i drugi, bilo da su iz pozicije ili opozicije, bave se trivijalnostima, blokadama, populizmom, teškim riječima, tenzijama, a ne životima građanki i građana. Krajnje neozbiljan mandat, krajnje licemjerstvo i opšti nerad, no ukoliko kažemo najgori ikada bojimo se da će naredni biti još i gori. Sve u svemu, ugodne četri godine na budžetu, u institucijama od kojih su parlamentarci i parlamentarke još više pobenavili od beneficija.
Sve što je dobro treba pohvalit. Ovaj put iskazujemo poštovanje za akciju čišćenja rijeka Bune i Bunice, tokom koje je korita izvađeno 62 vreće smeća. Nekoliko grupa građana je učestvovalo, svima im se zahvaljujemo: Omladinski klub “Novi val”, lokalni partner “Blagaj City”, Udruženje sportskih ribolovaca “Neretva 1933” i Gold River Bunica. Kampanju su nazvali „Čuvaj, pazi, ne bacaj“. Primjer kakav treba slijediti da bi se očuvala priroda, posebno rijeke i vodotoci.
Srijeda: Smeće & Zlato
Veliku buru u lokalnoj i evropskoj javnosti izazvala je emotivna reakcija bh. Visokog predstavnika, u kojoj je priče lokalnih političara i novinara nazvao smećem. Razumijemo emociju, mi ih nazivamo i gorim imenima. Razumijemo i da nasilnik funkcionira na silu, samo mu ime kaže, pa se na silu može efektivno jedino silom. Bude nam možda i drago da nakon dugogodišnjeg ‘izražavanja zabrinutosti’ dok nama gori pod nogama, neko lupi šakom od sto i zagalami – dosta! Da ljutnom pokaže da nije došao da odradi i ubere platu, već da mu je stalo. Ipak – emocija imamo i previše, a ono što nama treba je pribranost i – djelovanje.
Visokog predstavnika pozivamo na djelovanje, u skladu sa Mirovnim sporazumom iz Dejtona i bonskim ovlastima, te Bečkom konvencijom o predstavljanju država u njihovim odnosima sa međunarodnim organizacijama. Mi stanovnici ove zemlje „naše“ politikante i kvazi novinare nazivamo raznim pogrdnim imenima, psujemo ih ili psujemo im, neki od nas gađaju i TV kada ih vide, no to nam nije donijelo nikakve rezultate. Smirite se, gospodine Schmidt. Vratite se u diplomatske protokole. Zbog nerada, nečinjenja i konstantnih opstrukcija kaznite političare tako što ćete im udariti na primanja i beneficije. Ti lupeži i mutikaše i idu na strategiju da izlude i rastjeraju, pa da onda vladaju, a da pritom ne upravljaju bilo kojim procesom na konstruktivan način. Nama treba organizovana i strateška borba protiv modela i načina uprave koji je „smeće“ vaspostavilo uz podršku i pomoć „međunarodne zajednice“.
Zlato za djevojčicu iz razorene, podijeljene, pokradene, korupcijom uništene zemlje. Osvojila ga je u kategoriji seniorki, uprkos tome što živi i trenira u praktično podijeljenom gradu koji nema odgovarajući bazen. Mostarska sirena za ponos svima.
Ostaje dojam da tu evropsku zlatnu medalju nismo zaslužili. Možda je bolje bilo da je Lana nastupala pod svojom zastavom, jer se država nije baš proslavila podrškom. No, nikad nije kasno. Donesite zakone i strategije koji će stvoriti komotne uslove za profesionalni sport, za svu djecu. Napravite u svakom gradu po bazen. Sad je barem jasno da se, uprkos svim nedaćama, može kad se hoće. Jasno je i to da je porodica kao i dalje osnovna ćelija društva, bez čije podrške nije moguće ostvariti uspjeh. Nadamo se da će Lanin podvig okončati izgovore i šuplje priče. Uprkos svemu, imamo divnu djecu koju politikanti još nisu rastjerali po svijetu, pa je red da im pružimo ono što zaslužuju. Namjesto vjerske infrastrukture pravimo sportsku. Djeca će bit zdravija i uspješnija, mi ponosniji.
Četvrtak: Studenti trebaju funkcionalan kampus!
Vlada Kantona Sarajevo, uz pomoć međunarodnih organizacija, ne prestaje raditi na štetu studenata i Univerziteta u Sarajevu. „Univerzitet u parku“ je naziv projekta koji sluti baš to – da će sarajevski Univerzitet na kraju završiti u parku. Kampusu ne trebaju sportski tereni, ne treba mu da se ruše objekti koji uz minimalnu investiciju mogu postati korisni prostori za studente. Kampusu treba menza, kampusu treba širina i otvorenost, van bilo kakve političke kontrole. Kampusu treba vratiti korijenima, prvobitnom planu kako je i bio zamišljen, da se fakulteti koji su sada razasuti po gradu u njega presele, a da studenti i njihove potrebe budu u središtu promišljanja. Samo tada jedan univerzitet ispunjava svoju misiju i osnovni zadatak, u skladu sa naukom, znanjem i strukom.
Podaleko od slobode i otvorenosti su čini se i Univerzitet i Vlada Kantona. Pod hitno je potrebno otvoriti dijalog zainteresovane javnosti, Univerziteta, studenata i Vlade, da se sam koncept Kampusa revidira, jer ovo danas nije dobro. Šta ćemo sa padom upisa studenata, studentskim standardom, šta će biti sa Kampusom za desetak godina, je li ovo put da prostor ubrzo postane dostupan građevinskom lobiju za stanogradnju. Šta će Kampus ako nema studenata…? Ova pitanja traže hitne odgovore.
Petak: Neretva teška od metala & Nebo iznad Evrope
Aktivnost koja bi trebala biti redovna, ali nažalost nije, utvrdila je da je u rijeci Neretvi prisutna povećana koncentracija teških metala. Bakra, cinka i nikla u vodi ima u povišenim vrijednostima. Agencija za vodno područje Jadranskog mora izvršila je uzorkovanje usljed zamućenosti rijeke Neretve u gradu Konjicu. Pitamo se zašto tri vodne agencije ne rade analize vode naših rijeka sedmično barem, zašto se opštine i općine ne bave tom problematikom. Koliko su naše rijeke i jezera sigurni za kupanje, šta se to krije od nas, pogoduje li se na ovaj način sumnjivim investitorima da sumnjive sadržaje bez kontrole izlijevaju u naše rijeke? Krajnje je neozbiljno da nema redovnih analiza. Zato pozivamo da se od sada, kada nam dođu pred izbore kojekakvi da nam se prodaju, dočekuju sa listom pitanja, a da jedno od njih svakako bude i – zašto se analize kvaliteta / sastava vode iz naših rijeka ne rade redovno?
Nakon epskih suša, otvorilo se nebo iznad Evrope. Oluje su nosile krovove, bujične poplave automobile. Trinaest osoba je izgubilo život, oko 45.000 ljudi ostalo bez električne energije. Najgore je bilo na Korzici, gdje je i stradao najveći broj ljudi. Jedina pozitivna okolnost je da je promjena vremena ugasila većinu požara. Klimatolozi i naučnici upozoravaju da je ovo samo početak, jer će ovakve nagle promjene vremena uz ekstremne vjetrove i padavine postati naša nova svakodnevnica uslijed klimatskih promjena. Trebamo se i mi kao mala i siromašna zemlja zapitati koliko smo spremni i šta sve trebamo preventivno uraditi kako bi izbjegli tragične posljedice suša, bujičnih poplava i klizišta.
Zaključak:
Možda nam se prije nekoliko godina činilo da su klimatske promjene daleke i strane, ali sad su tu. Presušuju velike evropske rijeke, situacija je kritična u Aziji i Africi. Praktično nema dijela svijeta koji može reći da je imun i izolovan od suša ili poplava. Ono o čemu smo čitali i nadali se da neće doći tako brzo, u biti je već oko nas.
I dalje ne vidimo neke velike aktivnosti na prevenciji, ratovi su i dalje glavna tema koja treba da nas udalji zajedničkih problema. Možemo li se barem zapitati koliko jedne vojne vježbe ili dan rata proizvedu CO2? Gdje su danas mirovni pokreti ili svjetski poznati muzičari da okupe pažnju medija, da nahrane, da zamole za mir? Kako je moguće da u Africi imamo milione gladnih, a da to malo koga u svijetu ne zanima? Gdje se izgubila solidarnost, gdje se sakrio osjećaj zajedništva sa ljudima u problemu? Zar zaista živimo u svijetu koji je klasno podijeljen i sebičan do mjere da nikog više i ne zanima patnja drugoga?
Zaista nam je žao, ali štedne sijalice i puko razdvajanje otpada na kućnom pragu više ne pomažu. Modeli upravljanja se moraju prilagoditi kontekstu i potrebama stanovništva, a sa njima paralelno se i mediji moraju vratiti korijenima, pravovremeno i objektivno prenositi vijesti, ne trčati za senzacijama. Ljudi moraju biti osnaženi i imati mogućnost kontrole, nadgledanja i sankcionisanja vlasti koja njima upravlja. Demokratija kakvu poznajemo ili o kakvoj smo čitali je dovedena u opasnost planski i ciljano. Hitni prioriteti ljudske vrste ovaj put su negdje sasvim drugo: ne u ratovima, ne u kapitalu, ne u fosilnim gorivima i bjesomučnom iskorištavanju resursa planete, ne u uništenju biljnih i životinjskih vrsta i nas samih. Prioriteti su tamo gdje su konkretne aktivnosti, alternative, povratak zadružnom djelovanju i jačanje komšiluka kao osnovne društvene grupe. Dobro je mislit globalno, ali se pod hitno mora djelovati lokalno.