by Darijan Bilić
Odskočila je priča o sarajevskim mangupima ali bez njih samih. Prepucavaju se znani i neznani o tome ko je veći mangup danas u Sarajevu…. Meni je to nekako bezgranično nepotrebna spika jer kako nema gospode danas u Sarajevu tako nema ni mangupa sarajevskih.
Još uvijek se kristalno jasno sjećam pitanja jesil to mangup…? Od odgovora je zavisio razvoj situacije jer nekad je mangupluk trebalo i dokazati. Trebalo je znat lekciju, znat pjesmicu, znat šta na gitari odsvirat, znat sve pjesme Pušenja il Bombaj Štampe, trebalo je znat ustat starijem u tramvaju, znat se našalit, zaštiti slabijeg u ulici i još mali milion stvari. Trebalo je imat šlifa, trebalo se znat i pobit ako treba il bježat, ne nositi bijele čarape sa reketima, trebalo je znat sparit boje, znat iznijet cekere starom komšiji, ni sam ne znam kako to da objasnim današnjim mangupima kojih ima ali na žalost ili na sreću to nisu sarajevski mangupi.
Današnji nadri mangupi žive na lovorikama rahmetlija i staroj slavi nekadašnjih mangupa koji su znali šarmirati slovenke na plaži ili zbarit švabice bez da znaju slovenački ili njemački jezik i književnost… Naime ne trebam licitirati imenima nekadašnjih mangupa koji su u tenama odbranili grad, koji su u farmerkama bili na liniji pustih mjeseci, koji su se znali izboriti za sebe ali i za svoj grad. Grad koji im to nije nikada znao vratiti u smislu nekog spomenika , muzeja ili bilo čega sličnog.
Kako se nama desilo da su mangupi imali više šlifa i štofa od gradske uprave ili vlasti to je bar kratka i laka priča. Jer jedni su voljeli grad i dali sve za njega, dok su ovi drugi voljeli samo sebe i svoje švalerke i od grada su uzeli sve što su mogli i znali.
Po današnjim mangupima se vidi gdje je grad u stvari jer ti su mangupi u stanju našamarat djecu, izudarat ženu, namarat starca, sve drugo nisu sposobni ne znaju plesat, svirat, nemaju nikakvih manira niti ikakvog šlifa. Pričaju onim nadri sarajevskim slengom koji nit je mahalski nit je haustorski već neka je fuzija to blejanja, mukanja i pričanja u dvanestercu ali da te svi čuju…. Danas se više polaže na alu felge, tetovaže, švalerkinu bundu i lično naoružanje nego na komšiluk i neku vrstu kosmičke pravde o kojoj se nekad dobro vodilo računa.
Sarajevski mangup je lik iz Epa o Gilgamešu za ove danas, izumrli glavni lik neke davne epske priče koju ne kontaju ovi današnji nadri mangupi ne jer ne znaju čitati i pisati već jer ih to ne zanima. Danas je bitna samo lična korist i bitno je da se pravom lideru viri iz guzova…. Sarajevski mangupluk bio je sve suprotno od toga….
Sarajevski je značilo mariti za kontekst, za komšiluk, za mlađe i slabije od sebe, značilo je sve suprotno od ovog danas što se na Sarajevu samom jako dobro vidi. Da ima jalije i sarajevskih mangupa ne bi ovo sve vako bilo na štetu grada ali i svih nas koji ga nastanjujemo ali kao da u njemu ne živimo. Ne bi smjelo jer bi naravno neko fasovao ili bi bio predmet takve zajebancije da bi se na kraju kanio čorava posla.
