by Darijan Bilić
Stiče se utisak da je kod nas sve spremno za uspješnu energetsku tranziciju, samo što nije. U tom utisku polako nestaje i osjećaj da neće biti energetskog siromaštva i da Bosna i Hercegovina dugoročno ima šansu da ostane energetski neovisna. Sve to znači da je pred nama energetska neizvjesnost koja sa sobom nosi porast cijena, potencijalne redukcije i/ili kolapse energetskog sistema.
Kako smo se uvalili u sve ovo nije teško za objasniti. Naime već više od tri decenije naš energetski sistem to u biti nije. Cjelovit i efikasan sistem se raspao i kreirani su fiktivni političko jaransko vjerski energetski sistemi bez ikakve stvarne osnove ali i potrebe. Isto toliko vremena ništa nije rađeno na inovacijama, kreacijama, nisu čak pravilno ni pravovremeno ulagali sredstva koja imaju u obnavljanje i modernizaciju dotrajale mreže koja je sada u nekim dijelovima zemlje ugrožena čim malo zapuše vjetar što onda uzrokuje prekide u snabdjevanju.
Kako u takvim okolnostima i sa kim razgovarati zaista o zajednicama obnovljive energije, socijalno društvenom aspektu energetskog siromaštva ili propasti cijelog sistema i potencijalno njegove privatizacije. Da zaista teorija, realnost i pozitivna praksa kod nas su totalno posvađane i možda je sada jedino bitno posložiti osnovne definicije i ponuditi pa i utopistička rješenja ali na malo prostora jer ljudi više ne vole ni da čitaju.
Rudari recimo kao savršen primjer cijele te hujdurme bi mogli biti novo uspješno lice naše energetske tranzicije. Nije nikakva zezancija jer uspješni modeli u svijetu postoje ja zaista ne izmišljam toplu vodu. Da uprostimo maksimalno, rudari bi mogli aktivirati zatvorene površinske ili dubinske kopove revitalizirati ih kao i ostalo zemljište.
Kako bi se to desilo mi moramo da otvorimo pitanje vlasništva, upravljanja i buduće namjene imovine rudnika. Utvrdimo šta se tačno dogodilo sa zemljištem, infrastrukturom, objektima i opremom rudnika nakon njihovog uključivanja u Koncern Elektroprivrede BiH i ko danas ima pravo da odlučuje o njihovoj budućoj svrhi i namjeni?
Photo by ChatGPT
Kada bi se to desilo rudari bi zaista imali šansu da se organizuju u zajednice obnovljivih izvora energije. Zamislimo da recimo u Zenici, Kaknju, Milićima, Ugljeviku, Varešu … rudari dobiju što im u biti pripada i podignu agrosolar sisteme na površinskim kopovima, da uz pomoć struke, nauke i tehnologije revitaliziraju zemljište i počnu sadnju ispod polu propusnih solarnih panela. Mogli bi i u samim napuštenim rudnicima uzgajati razne gljive i na taj način pomoći našoj prehrambenoj neovisnosti. Samo to bi njima dalo ogromne psihičke i fizičke benefite no sve to bi bilo blagotvorno i za cijele lokalne zajednice koje su sada mahom zanemarene. Da potom njihove zajednice obnovljive energije u svoje članstvo prime mnoge stanovnike svojih lokalnih zajednica i opreme ih mini postrojenjima za proizvodnju energije i onda u njima organizuju grijanje, hlađenje, lokalni transport. Da ih niko u tom procesu ne zajebe i da još pride ulože i u kulturno sportski život svojih lokalnih sredina. To bi zaista bio uspješan primjer jedne tranzicije i ja ga na moju žalost još mogu zamisliti i vidjeti u praksi. Mogu vidjeti čak to šarenilo boja, te osmjehe, plodove i blagodeti revitalizirane zemlje.
Kako to podržati sada da se desi već sutra…. Pa ako ćemo iskreno vlast je sve već omogućila u formalno pravnom smislu. Zakon postoji, postoje i poneki pravilnici i podzakonski akti. Gdje je onda problem, pa sve drugo je problem. Naime sa svim potencijalom ulaganja u energetski sektor upoznati su samo neki među nama. Ti su već iskoristili prilike i uložili su novac, čak su za sve to dobili i poticaje. Rudare na žalost svih nas niko još nije obavjestio o potencijalima i mogućnostima jer su oni odmah i sada fasovali jedino sve ono negativno što nam nosi energetska tranzicija.
Ja kao potpuni marginalac koji uprkos činjenici da imamo preko 130 ministara/ica ne znam tu puno ljudi pa vas molim ako vi znate nekoga ko zna nekoga da zamolite sljedeće.
Bolje i transparentnije raširiti zakonsku regulativu u smislu dostupnosti materijala svima koji su zainteresovani. To u svom minimumu znači da svi zakoni i svi pravilnici trebaju biti barem na internetu i dostupni. Druga bitna stvar je da ministarstva i službe opština sjednu sa svim zainteresovanim i omoguće im prevod samih zakona na način da se ljudima objasni šta sve to konkretno znači, koliko košta i koje su sve mogućnosti u smislu poticaja i javnih sredstava. Treći korak je u biti najvažniji: društvo mora otvoriti mogućnost da se imovina rudnika, nakon što se utvrde vlasnička i upravljačka prava, stavi u funkciju lokalnih zajednica i samih rudara. Četvrto je da se struka malo aktivnije uključi i da praktično pomogne rudarima za početak kako bi se nacrtala mapa puta šta nam sve treba koliko traje, gdje se ide prvo, koliko to zaista sve košta, svaki korak mora biti jasan i precizan kako niko više ne bi bio uhvaćen u labirintu nadležnosti, dozvola i parametara. Peto lokalne zajednice trebaju uz pomoć struke i razvojnih agencija sjesti sa svim ljudima i pomoći im da se naprave biznis modeli koji će biti od koristi lokalnim zajednicama. Finansijske institucije trebaju potom omogućiti prohodne linije finansiranja koje će potaknuti nastajanje samih zajednica obnovljivih izvora energije. Na samom kraju institucije trebaju pomoći da olakšaju izdavanje potrebnih dozvola. Univerziteti i obrazovne institucije se trebaju uključiti na način da pružaju praktične i konstantne obuke svim akterima u oblastima sadnje, navodnjavanja, upravljanja, vođenja, rukovođenje, inkluzije.
Mnoga naša akutna socijalna pitanja će u tom slučaju biti moguće riješiti u roku svega par godina jer u slučaju da se primjeni transparentni i inkluzivan model da se poticaji koriste svrsishodno i socijalno osvješteno mi imamo šansu da izbjegnemo prvo potpuni kolaps energetskog sistema, a potom i masovno energetsko siromaštvo. Naše zajednice tako mogu proizvoditi energiju i hranu, mogu biti energetski nezavisne , a sva dodatna vrijednost bi ostala u njima.
No da bi se to desilo mi moramo kreirati i jedinstven energetski sistem kako bi energija postala jeftinija, pouzdanija i dostupnija svima. Da to znači da će mnogi ostati bez pozicija i beneficija no postoji li sve kod nas radi funkcionera ili korisnika usluga pitanje je sada. Da zaista je možda krajnje vrijeme da se zapitamo šta je nama preče mi ili njihove nezarađene plate i nezaslužene beneficije.