by Darijan Bilić
Zvuči paradoksalno, ali možda je upravo energetsko siromaštvo naša posljednja prilika da se probudimo. Ako već nismo reagovali na korupciju, odlazak ljudi, zagađenje, urušavanje institucija i nestanak industrije, možda ćemo reagovati onda kada grijanje, struja i osnovni životni troškovi postanu nedostižni velikom broju građana. Bosna i Hercegovina već dugo živi u stanju političke paralize i ekonomskog zaostajanja. Dok druge zemlje planiraju budućnost, kod nas se i dalje raspravlja o prošlosti. U međuvremenu, zatvaraju se fabrike, nestaju radna mjesta, ne grade se putevi, mladi odlaze, a građanima se nudi tek privid stabilnosti.
Energetsko siromaštvo nije apstraktan pojam. To je situacija u kojoj domaćinstvo ne može priuštiti adekvatno grijanje zimi, hlađenje ljeti ili redovno plaćanje računa za električnu energiju. To je težak izbor između hrane i režija. To je život u hladnim stanovima, neizvjesnosti i dugovima. Za mnoge građane to više nije budući scenarij nego sadašnjost. Istovremeno, naš energetski sistem stari i slabi. Infrastruktura je stranačka i zapuštena, ulaganja nedovoljna, a uvoz električne energije raste. Sve to znači da će i cijene za nas potrošače rasti. Kada se tome dodaju globalne krize, klimatske promjene i nestabilna tržišta, jasno je da će teret najviše pasti na nas obične ljude.
Ipak, rješenje postoji. Ono ne dolazi u obliku velikih predizbornih obećanja, nego kroz lokalnu organizaciju građana i naše zajedničko djelovanje.
by Slabovidi
Zajednice obnovljive energije već decenijama postoje širom Evrope. Građani, lokalne zajednice, mala preduzeća i općine udružuju sredstva kako bi proizvodili energiju iz sunca, vjetra, biomase ili drugih obnovljivih izvora. Tako smanjuju račune, povećavaju energetsku sigurnost i zadržavaju novac unutar zajednice. To nije teorija. To su modeli koji uspješno funkcionišu u Njemačkoj, Belgiji, Holandiji, Francuskoj, Danskoj i sve više zemalja regiona. Tamo građani nisu samo potrošači nego i proizvođači energije – prozumeri. Kod nas se o tome još uvijek malo zna, iako zakonski okvir postoji.
Upravo zato je sada pravi trenutak da se ova tema spusti među ljude. Da se o njoj govori u mjesnim zajednicama, općinama, medijima, školama i udruženjima. Da građani shvate da nisu osuđeni da čekaju tuđe odluke.
Energetske zajednice ne rješavaju samo pitanje računa za struju. One vraćaju osjećaj kontrole, odgovornosti i solidarnosti. Povezuju komšije oko zajedničkog interesa. Jačaju lokalnu ekonomiju. Podstiču nova znanja i kreiraju nova radna mjesta. Uče nas da saradnja nije slabost nego snaga naših pokidanih zajednica. Godinama gledamo kako se naše zajednice prazne, resursi rasprodaju, a ljudi dijele po svakoj mogućoj osnovi. Vrijeme je da krenemo suprotnim putem, putem povezivanja, znanja i saradnje.
by Slabovidi
Edukujmo se, povezujmo se, sarađujmo i proizvodimo energiju solidarno – u zajednicama u kojima će višak vrijednosti ostajati ljudima, a ne odlaziti van zajednica.
Na taj način istovremeno radimo decentralizaciju, demokratizaciju i dekarbonizaciju društva. Jačamo sredine koje su godinama zanemarivane, planski slabljenje, pražnjene i pripremane za rasprodaju špekulativnom kapitalu. Taj recept je bio sličan svuda – bilo da govorimo o Istočnoj ili Centralnoj Bosni, Zapadnoj ili Istočnoj Hercegovini. Rezultati su vidljivi oko nas. Ipak, nije tačno da se ljudi ne bore. Bore se kada čiste rijeke, proplanke i divlje deponije. Bore se kada pošumljavaju, poribljavaju i protestuju protiv nelegalnih kamenoloma i štetnih eksploatacija ruda.
Problem je što taj glas niko ozbiljno ne čuje. Stranke ga ne vide kao političku poruku. Mediji ga ne prepoznaju kao znak da treba promijeniti narativ. Vjerske zajednice ga ne razumiju kao signal da trebaju konačno promijeniti stranu, a mi građani ga još ne pretvaramo u trajnu političku snagu.
Dok se pravimo da je sve normalno, špekulativni kapital siječe, kopa, vadi, kupuje i zavađa. Zato pitanje više nije da li možemo nešto promijeniti. Pitanje je koliko ćemo još čekati.
Ako želimo sigurniju budućnost, pravednije društvo i niže račune, odgovor možda nije tako daleko kako mislimo. Možda se nalazi na krovu naše kuće, u dvorištu škole, na komšijskoj štali, na zgradi mjesne zajednice ili u dogovoru nekoliko nas koji smo odlučili da radimo zajedno.