by Adnan Nane Calkic
U samom srcu Zagreba, na Trgu bana Jelačića, desilo se nešto posebno. Svi mi koji smo odrasli uz odjeke sarajevske muzičke scene, osjetili smo dašak nostalgije, ali i ponosa. Multimedijalna izložba “Sarajevska pop-rock scena 1961-1991: Muzička razglednica”, autorice Amine Abdičević, nije samo postavka fotografija i sjećanja; ona je živi dokaz kako muzika spaja, prelazi granice i ostaje vječna. Padam s bicikla tu, među posjetiteljima, i gledam kako jedno zlatno doba Sarajeva blista usred hrvatske metropole. Malo sam se udario u cjevanicu i isprljao.
Umjetnica Amina Abdičević oživjela je četiri decenije stvaralaštva koje su Sarajevo ucrtale na kulturnu mapu cijele regije. Ovo nije samo podsjetnik na bendove i pjesme, već i na duh jednog vremena kada je Sarajevo bilo rasadnik talenata. Kako je i sama autorica izjavila, izložba je retrospektiva muzičkog putovanja koje je snažno utjecalo na generacije. Dok vozim biciklo Trgom, čini mi se da čujem zvukove Indexa, Bijelog dugmeta i drugih velikana koji su oblikovali muzički ukus masa, a nije, ono tramvaj broj 11 tutnji.
Svečano otvorenje, održano 15. septembra, privuklo je skroman broj ljudi – od predstavnika diplomatskog kora do znatiželjnih građana Zagreba. Ambasadorica Bosne i Hercegovine u Republici Hrvatskoj, Elma Kovačević-Bajtal, svečano je otvorila izložbu riječima koje su se jedva čule od buke tramvaja. Naglasila je da Sarajevo i Zagreb dijele mnoge uspomene te da nas “puno više od geografskog prostora povezuje kultura, muzika i zajednički duh stvaranja.” Dodao bih i kuhare i pomoćne strane radnike. I zaista, gledajući lica oko sebe, osjetio sam tu povezanost. A nikog ne znam, samo Hanku Paldum s televizije. Izložba, kako je dodala ambasadorica, dokaz je koliko umjetnost može povezivati ljude, generacije i gradove. Posebnu čar večeri donio je nastup vokalne umjetnice Breze Pajić, čija je izvedba savršeno dočarala emociju sarajevskog muzičkog naslijeđa, “Sve smo mogli mi”od Jadranke Stojaković i “Ima neka tajna veza” od Duška Trifunovića, oboje umrli zbog nebrige vlasti. Pjevanje na matricu i pogrešna pjesma na skromnom Bose razglasu, skoro kućnom kinu bilo je skoro akustiĉno iskustvo uz buku novih tramvaja iz Augsburga od prije 20 godina koji glasno klize prema Glavnom kolodvoru. Simbolika nije uopće dosegnula vrhunac kada su izložbu zajedno obišli gradonačelnici Sarajeva i Zagreba, Samir Avdić i Tomislav Tomašević. Ja to nisam vidio…bolila me cjevanica. Bilo bi dobro da ima istnskog prijateljstva i kulturne spone dva grada, ali nema . Bio bi to trenutak koji pokazuje da, unatoč svemu, muzika ostaje najsnažniji most saradnje i razumijevanja. Ali nije bio taj trenutak. Ova postavka realizirana je uz podršku Općine Stari Grad Sarajevo, Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, Croatia Recordsa, i vjerovatno bi se spomenuo Diskoton iz Sarajeva da postoji i da ga braća nisu raščupala. A tu je CMC i agencija Promo iz Donjeg Vakufa, a Grad Zagreb je širom otvorio svoja vrata i omogućio da ova muzička razglednica stigne na najljepšu moguću adresu.
Ako vas put nanese u Zagreb, ne propustite ovu priliku. Izložba ostaje otvorena do 25. septembra i nudi rijetko putovanje kroz vrijeme, u doba kada je muzika bila više od zabave – bila je način života, al u Sarajevu.
Pitanje je ko je ovo platio i što , kada u Sarajevu ponosno nastupaju srpski narodnjaci od devedesetprve?
