by Darijan Bilić
Koliko znamo o energetskoj tranziciji i znamo li da je ona kod nas skoro pa završila?
Šalu na stranu krajnje nam je vrijeme da se opismenimo energetski kad već nismo politički. Govorim ovo duboko svjestan da je politika ta koja je po ko zna koji put iznevjerila građane i građanke.
Naše bake i djedovi su izgradili energetsku infrastrukturu od koje mi još uvijek dobivamo električnu energiju. Na račun toga mi umjesto da budemo mali dioničari energetskih sistema dovedeni smo u poziciju da nam se na nos nabija cijena električne energije na Europskom tržištu. Cijena koja nas ne bi trebala doticati postala je mantra na osnovu koje opet ta politika želi da nam poveća cijenu električne energije.
by Slabovidi
Niko od tih kadrova koji su dovedeni kao poslušni i ne pretjerano pametni ne pominje kako bi se sama javna preduzeća trebala optimizirati. To u biti znači da ostaju tri političke energetske kompanije koje su stečevina rata, samim tim imamo tri direktora, tri kabineta, sve su službe naravno i broj radnika i službenih vozila je pomnožen sa tri. Sad možemo li samo zamisliti koliko tu ima prekomjerno zaposlenih, koliko ima zaposlenih bez adekvatne diplome, a koliko njih sa lažnim diplomama? Možemo li i zamisliti koliko sada ta preduzeća proizvode gubitaka i koliko su štetna za naše društvo kao cjelinu? Niko nam nije ni rekao da će se izvršiti revizije poslovanja, a samim tim i štetnih ugovora koji su sakriveni od javnosti. Možda samo zato što nismo ni pitali…. tražili…
Usvojeni su zakoni o obnovljivim izvorima energije, usvojeni su pravilnici o zajednicama obnovljive energije i opet niko pri tome nije mislio na ugrožene kategorije stanovnika. Čak su i donatori poletili odmah ka opštinama ka lupežima koji nikad i ni pri jednoj našoj tranziciji nisu imali sluha za one najranjivije kategorije stanovništva. Poletili su da ih opet nadolme i prilagode njihova znanja i vještine potrebama investitora i špekulativnog kapitala. Naime ako pretpostavimo da će energetsko siromaštvo kao cunami zapljusnuti našu zemlju jer zbog velike sposobnosti i vizionarstva rukovodilaca sve tri elekro-privrede sada uvozimo struju, a i mreže nam se skoro pa raspadaju. Rezultat je to ogromnih i opravdanih investicija o obnovu mreže u gradnju novih postrojenja za proizvodnju čiste energije u obnovljive izvore energije u kadrove u inovacije….
Ishodište je to na žalost kadrologije nacionalnih i ostalih stranaka na način da biraju uvijek i planski poslušne i podobne kadrove koji su spremni da bez pitanja izvlače novac da pogoduju špekulativnom novcu i sumnjivim ali dobro povezanim investitorima.
Kamo dalje rođače? Legitimno je pitanje jer još jedna tranzicija je pred nama, a na njenom samom početku donatori i institucije iz priče su izbacile ne samo marginalizirane već i etiku ali i estetiku. U cijelu priču nisu uvedeni oni koji znaju i zastupaju marginalizirane kategorije stanovništva i još jednom se iskorištava naša prostodušnost i naše neznanje o temama koje su na udaru tranzicije. U nedostatku aktera kojima je stalo do etike i estetike stvar će opet otići u krivo. Opet će sve da se obesmisli ali i zloupotrijebi usljed sistemske korupcije i gramzivosti onih na vlasti.
Gdje je rješenje? Znam da zvuči isprazno ali je rješenje upravo u etici i estetici u ubrzanoj edukaciji udruženja žena, rudara i aktivista koji se bore za čiste i rijeke sa vodom u njima. Rješenje je u otvaranju društvenog dijaloga u kojem će svoje mjesto naći ako ne sve onda barem većina kategorija stanovništva. Opštinare je trebalo educirati da imaju puno pravo i da je praksa i u EU da se od investitora zahtjevaju benefiti za lokalne zajednice, treba ih educirati u oblastima etike i estetike i da je potrebno razdvojiti špekulativni novac od interesa populacije i vlastitog džepa.
By Slabovidi
Tu je u biti kvaka i tu je rješenje nikako ne u lovu u mutnom i iskorištavanju javnih dobara i resursa koji nisu privatni već su naša zajednička stečevina. Proces je na žalost počeo jako loše i samo mi svjesni i savjesni građani udruženi možemo ih natjerati da se još jedna tranzicija ne završi bolno.
Energetska tranzicija je prilika za sve nas, prilika za udaljena sela i mala mjesta, prilika za mala i srednja preduzeća, šansa spasa za osiromašene stanovnike i naša možda i zadnja šansa da se društvo demokratizira i otrgne iz jarma onih najgorih među nama koji su već i do sada iskoristili sve naše slabosti i sve naše traume za rad vlastite imovinske koristi.